Krenemo li tragom nastanka tompusa, stići ćemo do Havane, Kuba. Pravljenje tompusa je tradicija i jako cenjen posao koji se prenosi sa kolena na koleno u ovoj državi. Tvorci urolanih nikotinskih štapića se zovu Torsedoresi (Torcedores). To su ljudi koji umotavaju vlažne listove duvana u ukrasne, odnosno najšire listove iste biljke.
Ali, nije sve tako lako. Radnici sposobni da ručno “saviju” cigaru imaju mnogo godina iskustva. Uglavnom počinju čim mogu podići nož za seckanje listova i sesti na stolicu tako da im glava prelazi visinu stola. Sve u svemu, jako mladi, već sa 5 godina počinju da rade po lokalnim fabrikama. Tek nakon 20 godina iskustva mogu se prijaviti za mesto torsedora, što je jedno od, ako ne i najvažnije mesto u fabrici.
Da bi se stvorila jedna kvalitetna cigara, kao npr. Cohiba Esplendidos ili Cohiba Exquisitos, prvo se mora nabaviti visokokvalitetan duvan. Na Kubi ga ima u izobilju. Duvan se može nabaviti u tri oblika: u listovima, kao supstanca za žvakanje i kao prah. Za pravljenje tompusa, potrebni su listovi. Listovi se sortiraju. Veliki listovi se koriste kao ukrasni papir koji će dekorisati cigaru, a žile listova se odstranjuju da bi cigara izgledala lepše. Manji se “gužvaju” u ricu, uglavnom pet listova od različitih biljaka. U zavisnosti od veličine, cigare se cepaju i umotavaju u ukrasne listove. Nakon toga, tompusi se stavljaju u kalupe, da se ne bi raspali već zadržali svoju formu. Njihova sledeća destinacija je humidor, gde će sušiti narednih 6 meseci do dve godine, u zavisnosti od vrste i tipa cigare.
Humidori su frižideri u kojima se čuvaju tompusi, a doprinose očuvanju što boljeg ukusa i sâmog kvaliteta cigare. Oni održavaju konstantnu temperaturu, koja može biti između 18 i 20°C, kao i veliku vlažnost vazduha, čak 70%. Cigare ovde odstoje najmanje 6 meseci, ali mogu se ostavljati i po dve godine, i to su uglavnom limitirane serije. Tokom perioda provedenog u humidoru, tompusi dobijaju svoju konačnu formu, sjedinjavaju se arome i ukus cigare nakon čega se puštaju u prodaju.
Torsedoresi su se za svoja mesta izborili mukotrpnim radom. Uglavnom su to muškarci, dok se žene češće bave prebiranjem listova i sortiranjem. U početku su cigare savijali uz pomoć motalice, ali to nisu u potpunosti ručno napravljene cigare. Torsedoresima je za rad potreban par “zlata vrednih” ruku, nož zvan čaveta (chavetas), radni sto i kalupi. Naziv njihovih ruku ima dvosmisleno značenje jer su im ruke uglavnom okićene zlatnim prstenjem i satom.
Oni prvo odaberu 5 listova duvana koje gužvaju. Zatim, tih 5 listova umotavaju u velike, široke listove tako da ih ne pocepaju. Na kraju, stavljaju ih u kalupe. Nakon što su se tompusi malo sjedinili i oformili oblik, torsedoresi ispoljavaju svoju pravu veštinu. Njihov posao je, zapravo, dekorisanje cigare. Vešte ruke biraju ukrasni list koji će činiti spoljašnji izgled cigare. Njega za tompus prilepljuju biljnim melemom koji nema ni miris ni ukus kako ne bi štetio cigari. Izgled završenog proizvoda trebalo bi da ima što manje izražene brazde. Omotni ili dekorni list može biti svetlije ili tamnije braon boje, u zavisnosti od tipa cigare. Još jedna veština koju svaki torsedor mora posedovati je pravljenje drugačijeg oblika od standardnog. Postoje 3 oblika cigara.
Prvi i najuobičajeniji podseća na standardnu cigaru, ali je na jednoj stani je zaobljen. To zaobljenje je kapica. Najbolja je troslojna kapica, ali se prave i jednoslojne i dvoslojne.
Drugi oblik je piramidni oblik, kod kojeg je kapica špicasta kao piramida. Ovakve cigare su ređe jer nema toliko majstora koji umeju da je naprave.
Treći oblik je i najređi – te cigare imaju vretenasti oblik, pa se može reći da liče i na torpedo.